Valerijan Žujo

LEKSIKON SARAJEVA je dvotomno leksikografsko djelo, obima preko hiljadu i stotinu stranica i sadrži blizu 100.000 činjenica vezanih uz Sarajevo kroz sva razdoblja njegove historije. Riječ je o neuporedivo najvećem zbiru podataka relevantnih za Sarajevo obrađenih i raspoređenih po strogim normama i uzusima leksikografije.

Prvi tom Leksikona obuhvata pojmove, od onih koji počinju slovom A, do onih koji počinju sa slovom J (uključujući i njih), a drugi tom, pojmove koji počinju sa slovom K, do pojmova koji počinju sa slovom Ž (uključujući i njih). Riječ je o ovim grupama pojmova: toponimi (ulice, trgovi, četvrti-mahale, krajevi, lokaliteti), hidronimi (nazivi rijeka, potoka, izvora...), važnije građevine (bogomolje, mostovi, bezistani, tekije, samostani, palate...), događaji, ličnosti, važnija umjetnička djela, osobenosti govora, gastronomski pojmovi, etc... Leksikon Sarajeva je bogato ilustrirano djelo. Da to bude tako, pobrinuo se prof. Mehmed Akšamija, autor likovnog obogaćenja i oblikovanja knjige. Sliku za ovitak, pod naslovom: Simfonija Sarajeva, poklonio je slikar svjetskog glasa Čarls Bilić (Charles Billich).

Na početku Leksikona Sarajeva stoji:

Dunđerin

Dunđerin niki na jednoj crkvi lip načini toran, kojega kada dovršio bijaše, sajde na zemlju i, metnuvši ruke na čelo, poče ga od sviju strana promatrati ovako u sebi govoreći: „Sada neka dojde tko mu drago, neće na ovom tornu nikakve mahane naći.“

Dvoje dice, koja na crkvenoj ulici jedno drugom prah u oči sipajući igrau se, motreći dunđerina oko torna obhodećega, jedno reče: „Što ovaj okolo torna gledajući u njega obihodi?“ Valjada mu je toran grbav.“ Još ovo i ne svrši svoje govorenje, a drugo povika: „Nakjivo tojan! Nakjivo tojan!“

Dunđerin pogleda u dicu pak opet u toran i vidi da nije niotkud nakrivo, ali za izvaditi njima iz glave tu zlu misao, upita njih:

„Je li dico nakrivo toran?“

Rekoše: „Jest!“

„Ej dobro,“ slidi dunđerin „mi ćemo njega sada popraviti.“

On uzamši klupko kanafa, penje se po svojih skelah gori na toran pak, svezavši jedan kraj za križ, baci klupko na zemlju njima govoreći:

„Uzmite to uže pak vucite onamo na pravac otkuda je toran grbav, a ja ću ga ramenom poduprti, i kada bude dosta, onda mi kažite.“

Dica vuku na kanaf, a dunđerin poduprvši ramenom na toran, stenje kao da bi mu teško bilo, pak pita njih:

„Je li dobro?“

Oni rekoše:

„De još malo.“

Drugi put uprvši reče:

„Hoću l' još?“

Rekoše:

„Dobro je.“

Dunđerin upita: „Je li dobro?“

Odgovoriše:

„Jest.“

Tada on, otrgavši kanaf od križa, sajde na zemlju veseleći se što je tao lako ispravio toran, a dica povikaše: „Mi nacinismo tojan! Mi nacinismo tojan!“

Ele, dunđerin njima odgovori: „Volim da ste ga i vi nacinili, nego da je grbav.“

 

- Antun Matija Relković(Reljković), pisac iz 18. stoljeća.